Sanjin svijet

Oni su uvijek negdje tu. Ali na njih niko ne obraca paznju. Svi imaju svoje probleme pa cak i ne razmisljalju imaju li oni sta jesti, gdje spavati i sl. Posebno se najezim kad vidim onu malu djecu kako gola i bosa trcakaraju ulicom, a meni je i u kaputu hladno. Boli me i kad prodjem pored onih starica koje blagoslove svakog ko im da i najobicniji sitnis. I budem ljuta sto ne mogu da im pomognem. I budem tuzna, jer je ovo svijet u kome zivimo i jer je ovo realnost. Nazalost.